USKRSNI KONCERT U „ZAJCU“ UZ SOLISTE PERTA KOVAČIĆA I JOSIPA NEMETA

Objavljeno 18.04.2019 - KulturaVijesti

USKRSNI KONCERT U „ZAJCU“ UZ SOLISTE PERTA KOVAČIĆA I JOSIPA NEMETA

I ove će se godine u HNK Ivana pl. Zajca tradicionalno održati prigodni Uskrsni koncert, a na programu je u petak, 19. travnja 2019. s početkom u 19.30 sati. Uz komorni orkestar, a pod dirigentskim vodstvom Davida Stefanuttija, kao solisti će nastupiti vrhunski glazbenici, violončelist Petar Kovačić i Josip Nemet na harmonici.
Na programu koncerta naći će se tri skladbe koje u sebi nose simboličnu vezu s tišinom, Suita br. 5 za violončelo solo u c-molu Johanna Sebastiana Bacha, 4’33” Johna Cagea te Sedam posljednjih riječi Sofije Gubaiduline.
Bachove suite od mnogih su teoretičara i samih čelista promatrane kao paralela s Kristovim raspećem i uskrsnućem. Prema toj teoriji, upravo je Peta suita ona koja se odnosi na njegovu smrt.
Iako kompoziciju Johna Cagea 4’33” mnogi doživljavaju kao provokaciju ili u najboljem slučaju kao šalu, poruka te kompozicije je puno dublja. Iz tišine se rađa glazba, ali isto tako u tišini i naša koncentracija postaje fokusiranija.
„Kao izvođač, uvijek sam se osjećao povlaštenim stupiti na pozornicu i uživati u onoj gromoglasnoj tišini koju uspijevaju proizvesti velike dvorane; u onom trenutku koncentracije prije prvog tona; u iščekivanju i zamišljanju glazbene ‘avanture’ koja predstoji. Sada će se taj trenutak razviti u nešto što ne očekujemo ili možda ne želimo. To je test za nas same da provjerimo možemo li neizvjesnost nametnute nam tišine pretvoriti u kvalitetno osluškivanje sebe, prostora i ‘svoje’ glazbe… Iznenadit ćete se koliko zapravo traju 4 minute!“, najavljuje violončelist Petar Kovačić
Posljedna na programu je Sedam posljednjih riječi, najpoznatija skladba Sofije Gubaiduline, a nadovezuje se na dugu kompozicijsku tradiciju koja traži inspiriraciju u kulminaciji Kristove muke, odnosno njegovim posljednjim riječima na križu. Gubaidulina koristi razne skladateljske postupke kod oba instrumenta koji su prvenstveno u službi simbolike, bio to križ, muka, neko tjelesno ili pak psihološko stanje. Simboli su i odabrani instrumenti: violončelo koje s međusobno okomitim gudalom i žicama tvori simbol križa i harmonika čije sviranje dovodi ruke u položaj sličan onome na križu.

Komentari

komentar

Vrati se natrag

Kigo na Facebook-u