Književna večer u Molekuli (Rijeka) u sklopu Katapultove Razgovorionice

Koščec je pred okupljenima progovorio o svom pisanju, najviše se fokusirajući na svoj posljednji roman, „Centimetar od sreće“ čiji je središnji motiv tranzicija, koja za likove – kako sam kaže – znači prelazak iz jednog ništavila u drugo. Također je pročitao odlomak iz ovog romana, izašlog 2008. godine u izdanju Profila, a u kojem se radnja događa upravo 2010. godine.

Činjenicu da ga kritika mazi, a šira javnost ne poznaje autor je nazvao sretnom okolnošću koja mu dopušta da piše što doista želi. U Molekuli gdje obiteljska atmosfera nije strana, Koščec se osjetio dovoljno slobodnim da u razgovoru s Teom Tulić, predsjednicom Katapulta, progovori o kritikama na svoj račun, kritičarima za koje smatra da hvale nepretencioznu književnost, te vlastitim reakcijama na kritike prema kojima je njegov rad hermetičan i autističan.

-Takve me stvari bole. A kritičari se smatraju nedodirljivima – bile su autorove posljednje riječi o ovoj temi.

Razgovor se nadalje fokusirao na politiku, prošlogodišnju studentsku blokadu i reakcije na nju, svrhu književnosti, a nakratko se zaustavio i na Houellebecqu, s kojim Koščeca često uspoređuju.

-Iako sam ga prevodio i na njemu doktorirao, žao mi je što me povezuju s njim.

Nakon naglih izmjena pesimističnih i optimističnih, čak ponekad i šaljivih tonova koji su pratili ovu književnu večer,  okupljeni su se nastavili družiti s piscem u neformalnom tonu.

Tekst: Josip Potnar

Foto: Sanja Kapidžić