Obersnel očajnički poziva Riječane da glasuju protiv Riječanke

Objavljeno 08.01.2015 - Izdvojeno

Obersnel očajnički poziva Riječane da glasuju protiv Riječanke

Da je dvadesetčetverogodišnja politika SDPa u Rijeci oduvijek bila poznata po autogolovima vidljivo je i u tekstu koju je aktualni gradonačelnik  istaknuo na svome facebook profilu.

U pomalo dirljivom tekstu poziva građane da se okupe i da biraju PROTIV  Riječanke. I dok se od gradonačelnika “tolerantne” Rijeke očekuje da stane iza svojih građana bili oni u SDPu ili HDZu, posebno kada se neki Riječanin po prvi put natječe za tako važnu državnu funkciju, on upravo to ne radi jer ne razumije da bi dokaz navodne tolerancije najviše pokazo da je stao iza Riječanke Kolinde, a ne iza Zagrepčanina Ive, bez obzira na politiku.

No, politika je u glavama naših političara najvažnija i nikakav narod ili grad im neće nikada biti ispred  stranke.
U slučaju pobjede Kolinde Grabar Kitarević ponovno će Rijeka imati loše odnose sa službenim Zagrebom, kao što loše odnose već ima preko dvadeset godina bez obzira o kojoj je Vladi radi. Evo i sad dok je SDP glavni u Vladi RH i u Gradu Rijeci, netrpeljivost je i više nego očita. Slavko Linić je bio snažno protiv Milanovića pa je izbčen iz stranke, Vojko Obersnel je za Lnića, pa je i Milanović protiv Obersnela, ali za Jovanovića koji je protiv Linića. U “novoj pravednosti” i “pravom putu” građanima se zvrtjelo u glavi.

A  sad tekst sa facebooka Vojka Obersnela:

Bit ću direktan. Situacija je ozbiljna. Nije alarmantna, ali je vrlo ozbiljna. Pred nama je drugi krug predsjedničkih izbora i dvoje kandidata. Uglađena dama, Kolinda Grabar Kitarović i vrlo fin i kulturan dosadašnji predsjednik, Ivo Josipović.

Oboje ih poznajem i s oboje sam u okviru svojeg posla više puta komunicirao. Izaći ću na izbore ove nedjelje i glasat ću za Ivu Josipovića. Ne samo iz razloga što je kulturan i obrazovan, posve primjerenog ponašanja u predstavljanju naše zemlje pred stranim državnicima i što ga podržava SDP, stranka kojoj pripadam, i ne iz razloga što gospođu Grabar Kitarović ne poštujem, dapače, doista sam je cijenio sve dok nije počela stiskati šake i izgovarati čudne rečenice nalik Karamarkovima. Za Josipovića ću glasati jer se predsjednikom koji nas tako zastupa kako on to čini trebamo ponositi, a i zato jer ne želim dati ni mrvu vjetra u jedra ideji da nam ponovo HDZ vodi zemlju, na bilo kojoj razini.

Naime, iza kandidature gospođe Grabar Kitarović uz ostale stranke stoji HDZ predvođen Tomislavom Karamarkom. I koliko god se gospođa Grabar Kitarović trudila biti odmjerena i pristojna u sučeljavanjima, nasmijana u neposrednom kontaktu s građanima, primjećujem da se istovremeno ne libi prijeteći stiskati šake i udarati rukom o stol. To čini gotovo uvijek kada je u njenoj blizini predsjednik stranke, Karamarko. Ne poznajem je kao takvu. Unatoč tome što je ne poznajem jako dobro, imao sam dojam da je drugačija i moram priznati da sam razočaran mnogim njenim izjavama i izrečenim stavovima u ovoj kampanji, a iz svega toga zaključujem da stvarnu predsjedničku politiku ona osobno neće ni moći voditi jer će je zapravo voditi Tomislav Karamarko.

Neću sada podsjećati na sve grijehe HDZ-a, na Ivu Sanadera, na odnos svih HDZ-ovih vlada prema Rijeci…jer se s gospođom Grabar Kitarović donekle slažem u rečenici (koju doduše ponavlja samo kad se spomene Ivo Sanader) – da se prošlošću ne trebamo baviti, već budućnošću. A ovu stranku sada vodi i u budućnosti će voditi Tomislav Karamarko, a on se prošlošću nije prestao baviti, niti to namjerava. Kao uostalom i sama kandidatkinja Grabar Kitarović kojoj je “Tuđmanovo nasljeđe” najčešća sintagma u novijim govorima. Pa tako dok predsjednička kandidatkinja u kontekstu Sanadera zaziva individualnu odgovornost i ujedno govori da ne želi dijeliti ljude, predsjednik HDZ-a, Karamarko, izjednačava komunizam s SDP-om i proziva SDP za neke tobožnje grijehe prošlosti i to tako daleke prošlosti da u njoj mnogi članovi SDP-a nisu ni bili rođeni ili su se možda tek igrali u pijesku. Pitam se zar je zbilja moguće da se atmosfera straha danas još uvijek može graditi na podsjećanju na komunizam? I kome uopće treba atmosfera straha?

Baš zato je situacija ozbiljna. I u tom smislu vas želim podsjetiti na neke izjave i stavove gospodina Karamarka, čovjeka pred kojim predsjednička kandidatkinja Grabar Kitarović poslušno izvršava zadaće i izgovara rečenice koje doista bodu uši.

U Dubrovniku je ovog kolovoza Karamarko najavio politički obračun s povjesničarima i nove školske udžbenike. Nešto ranije izjavio je da “svatko u svojoj sobi, dvorištu i kući može misliti što hoće, ali na javnoj sceni sigurno ne”, te da će se “morat poštivati vrijednosti na kojima se temelji hrvatska država, Domovinski rat, naši branitelji i poginuli i politička doktrina Franje Tuđmana i veliko djelo Gojka Šuška” pa se kasnije pravdao da je ta izjava izvučena iz konteksta, iako joj je smisao, i s kontekstom i bez njega, sasvim jasan i glasi: mislit ćete ono što vam ja kažem! ili možda ovako: We are the borg, a vi ste meta koja će biti asimilirana. Ne želim da Hrvatska bude takva zemlja. Ne želim kolektivizam bez zdrave individualizacije. Ne želim predsjednicu koja udara šakom o stol i pokorava se čovjeku s takvim stavovima samo zato jer taj “mastermind” to od nje očekuje. Ne, to nije dobro ni za koga u Hrvatskoj. I zato je situacija ozbiljna.

S druge strane se kao kandidat nalazi aktualni predsjednik Ivo Josipović. Što mu se zamjera? Da je blijed? Da je nedovoljno glasan i jasan? Zar zaista želimo da predsjednik urla, da neprestano poziva duhove prošlosti, da nas vraća na stratišta i da politiku predsjedničkih ovlasti gradi na tezi “zajedništva kakvo je bilo prisutno u vrijeme rata i vladavine Franje Tuđmana”? Ja to ne želim. Govoriti danas o zajedništvu može se i bez rata i bez Tuđmana i bez stradanja. To ne znači da zaboravljamo prošlost, već da smo okrenuti budućnosti.

Da, ima Josipović svojih mana, a tko ih nema? Kad ga pitaju – sarme ili gulaš – trebao bi dati jednoznačni odgovor. No, zar je to zaista najgore što mu zamjeramo, nepremostivo i neoprostivo? Dajte, budimo realni, aktualni predsjednik znao je, u okviru predsjedničkih ovlasti, kada i kako biti vrlo jasan u stvarima koje su bitne. Pa i više od toga. Svjetonazorski je također bio vrlo jasan: Referendum o braku, bio je protiv; o dvije kolone u Vukovaru, rekao je točno ono što mnogo ljudi o tom činu i misli; o preferencijalnom glasanju isto je vrlo jasno rekao što misli iako se to razmišljanje ne poklapa u cijelosti s SDP-ovim stavom… i tako je mnogo puta Josipović jasno rekao što misli, ali ipak mu je nadjenut, uglavnom putem medija, pridjev neodlučnog (valjda zbog sarmi i gulaša) pa se sad tobože mnogi birači osjećaju razočarano. Nemojmo biti nezrela djeca.

Josipović je načitan, informiran, staložen i pristojan. Odmjeren je u svakoj komunikaciji i kad nas predstavlja u svijetu ili pred stranim državnicima, svi mi dobivamo jedno fino lice, često čak i puno pristojnije od realne slike našeg društva.

Ja ću zato glasati za njega. Ne sumnjam da će većina mojih sugrađana učiniti isto. Ali važno je i da na izbore sada izađu i svi oni građani koji u prvom krugu nisu glasali. Sada je važno izabrati čovjeka koji nas neće osramotiti ni pred kime, čovjeka iza kojeg ne stoji ničiji daljinski upravljač i koji se svoje stavove, kad su u pitanju važne teme, ne libi iznijeti vrlo jasno. Da, kad nije neophodno dijeliti svjetonazorske lekcije, Josipović će biti tih. Ali to nije mišja rupa. To je pristojnost, tolerancija i razumijevanje pozicije drugačijih.

Osim svega toga, postoji u Josipovićevu izbornom programu jedan dio promjena Ustava koji je za mene posebno zanimljiv. Radi se o novom teritorijalnom ustroju države, regionalizaciji i snažnoj decentralizaciji. To su teme kojima se i sam bavim i koje doista smatram presudnima u razvoju Hrvatske. Uostalom, pročitajte bar sažetak programa Ive Josipovića prije nedjelje i izađite na ove izbore jer je doista važno.

Ne možemo se držati kao “uvrijeđene frajle” i tvrditi da smo “razočarani”, da “su svi isti”, da “nam treba promjena”, ne možemo žmiriti pred porukama koje uzvikuje Karamarkov HDZ i tiho ostati doma umjesto izaći na birališta. Ili, što je još gore, ne možemo tvrditi da je Josipović “dosadna lignja” i glavinjati u traženju promjene pa zaokružiti tek takozvanu “promjenu” koja nas zapravo vraća u ratne devedesete, prijeti političkim obračunima ili pak urlajući lupa šakom o stol. Promjene, koliko god bile željene, nisu baš uvijek najbolji izbor, pogotovo kada znače nazadovanje umjesto napretka.

Zato vas pozivam, sve vas koji ste ostali doma u prvom krugu, sada izađite i vi. Glasajte za Josipovića. Netko će od dvoje kandidata pobijediti, a možda u tome baš vaš glas bude presudan. Da se ne varamo i ne mažemo si oči, rezultat je u prvom krugu bio tijesan, unatoč Josipovićevoj pobjedi. Analitičari su podijeljeni u prognozama za drugi krug i to je još jedan razlog zbog kojeg je situacija ozbiljna.

Vjerujem da se s jednom stvari slažemo svi: naša zemlja treba budućnost, ne možemo ponovo voziti u rikverc. Ako smo 2007. imali taj luksuz da na vlast dođe HDZ, sada zasigurno taj luksuz više nemamo. Nemamo vremena baviti se doktrinom Franje Tuđmana i Gojka Šuška jer te teme pripadaju hrvatskoj prošlosti. Hrvatska sada ima samo jednu mogućnost – znati viziju svoje budućnosti i snažno prionuti na ispunjenje te vizije. Franjo Tuđman i Gojko Šušak u tome mogu biti uspomene, nekima lijepe, nekima i najljepše, ali oni nikako ne mogu biti ideje vodilje.

Riječani, znam da ćete i ove nedjelje biti pametni i znam da razumijete što je važno i zašto je važno. Brinem zbog onih koji to još uvijek ne razumiju. Ako komunicirate s njima, objasnite im.

Vidimo se na biralištima u nedjelju!

Vojko Obersnel

Komentari

komentar

Vrati se natrag

Kigo na Facebook-u