KOLINDA: “prije ću krepat’ nego se odreći svoje Rijeke!”

Objavljeno 28.10.2019 - SportVijesti

KOLINDA: “prije ću krepat’ nego se odreći svoje Rijeke!”

U gradu u kojem su razvaljena kazališta, jedno od dva je čak godinama zatvoreno, u kojem je priobalje potpuno demolirano i razvaljeno, grad u kojem su industrijski otpadi našli svoje mjesto posebno na samoj obali( stare dizalice, lokomotive, vagoni, INA postrojenja na Mlaci, stari magazini, skladišta, stari ruzinavi brodovi) u kojem se djeca liječe u bolnici koja je neodržavana, djeca odlaze u montažne vrtiće (Rastočine) koji su na diskutabilan način dobili uporabnu dozvolu, a ista ta djeca kad odrastu se guraju u opasne skladišne lokacije kako bi se zabavljali ( Hartera i Exportdrvo) u kojem navijači Armade žele da se što prije vrate na svoje mjesto, to jest na stadion Kantridu, a to im političari kompliciraju svi političari se kunu kako se nikad neće odreći svoje Rijeke!?

Kolinda i Obersnel, oboje rođeni u Rijeci, ne uočavajući svu devastaciju Rijeke pripetavaju se preko medija s sitnim uvredama nadajući se da će svatko od njih ispasti pametniji prema glasačima, pa je sad glavna pozornost usmjerena na HNK Rijeku, ne HNK kao kazalište koje se raspada, nego HNK kao nogometni klub Rijeka.

Nakon što je Kolinda nespretno izvalila nešto što nije smjela, Obersnel ju je javno ocrnio, a ona se sada pravda te novim otvorenim pismom objašnjava što je ustvari htjela kazati.
Pismo prenosimo u cijelosti:

“Poštovani gospodine Miškoviću,
Poštovani članovi Armade,

Sinoć sam u svome govoru vrlo jasno iznijela stav o statusu nogometnog kluba Rijeka osamdesetih godina. Kako se moje riječi pokušavaju zlonamjerno reinterpretirati, osjećam potrebu još jednom potvrditi svoj nedvosmislen stav: tadašnjim političkim utjecajima na upravu našega kluba, Rijeku se u kontinuitetu pokušavalo povezati s Beogradom.

Rijeka koju sam pratila kao navijačica još od školskih dana, nije ova Rijeka danas. Najtalentiraniji hrvatski igrači, poput Grobničana Zorana Šestana, sjedili su tada na klupi, dok su neki drugi, manje talentirani, ali politički podobniji dobivali priliku.

U tom kontekstu sam tadašnju NK Rijeku okarakterizirala kao rezervni klub. Znam dobro kakav je bio status Rijeke tih osamdesetih godina i nitko me ne može uvjeravati u suprotno. Armada je pri tome uvijek bila simbol hrvatske Rijeke, prkosa i otpora prema hegemonističkim politikama. Uvijek sam podržavala i dalje ću podržavati svoju Rijeku, svoj nogometni klub, svoje „Bijele“.

“Krepat’ ma ne molat” je i moje životno geslo i danas i budite uvjereni kako ću prije krepat’ nego se odreći svoje Rijeke! To sam geslo spomenula i preksinoć u govoru, zahvaljujući svojoj obitelji i voljenoj Domovini, posvećujući im Fulbrightovu nagradu za životno djelo!”

Građani Rijeke i okolice su u šoku i ništa im nije jasno. Niti Kolindu niti Obersnela ne zanima grad Rijeka i kvaliteta življenja u Rijeci pa je potpuno nejasno od kud njima sad tolika želja da se “sližu” s nogometnim klubom Rijeka i njihovim navijačima?

Postavlja se jasno pitanje, jesu li ovo dvoje ljudi , koji se inače jako dobro slažu, prepoznali prioritetne probleme u Rijeci ili imaju toliko novaca i bahatosti da ih to uopće ne zanima?

Komentari

komentar

Vrati se natrag

Kigo na Facebook-u