Nizozemska klinika za dostojanstveno umiranje KRAJ ZA SAMO TRI DANA

Objavljeno 22.02.2011 - Vijesti

Nizozemska klinika za dostojanstveno umiranje KRAJ ZA SAMO TRI DANA

Klinika bi 2012. trebala otvoriti vrata, primat će samo Nizozemce, a imat će osam kreveta za osobe koje boluju od neizlječivih bolesti, pate i nemaju izgleda za oporavak

Nizozemsko udruženje za dobrovoljan kraj života namjerava osnovati kliniku za pomoć pri umiranju. To bi bio jedinstven slučaj u Europi jer bi liječnici, a ne laici, pružali umirućima posljednju pomoć. Osim toga, u spomenutoj klinici primat će se samo Nizozemci da bi se izbjegao turizam osoba koje žele pomoć pri umiranju.
Iako sve još nije spremno, već se sada pacijenti koji boluju od neizlječivih bolesti žele upisati na popis čekanja kako bi osigurali mjesto u klinici za pomoć pri umiranju.

Pacijenti se prijavljuju u Udruženje za dobrovoljan kraj života (NVVE) u Amsterdamu, a inicijatorica klinike ističe da će 2012. prva NVVE-ova klinika otvoriti svoja vrata. Imat će osam kreveta za osobe koje će u roku tri dana »dostojanstveno« umrijeti jer neizmjerno pate i nemaju izgleda za oporavak.
Klinika u planu alternativa je za pacijente za koje vrijedi regulativa legalne pomoći pri umiranju, ali koji ne mogu pronaći kućnog liječnika koji im želi pomoći. »Mnogi počine samoubojstvo, često na okrutan način«, kaže NVVE-ova direktorica Petra de Jong. »Takvim pacijentima nudimo izlaz«, ističe.
U Nizozemskoj svake godine oko 10.000 pacijenata zatraži pomoć pri umiranju, ali samo se trećini želja udovolji. Trećina bolesnika umre prije nego što im se pruži pomoć, a trećina (oko 3500 pacijenata) prepuštena je sama sebi, iako ispunjava zakonske kriterije za pomoć pri umiranju. »Polazimo od toga da će se oko 1000 osoba iz posljednje skupine ljudi obratiti upravo nama«, ističe De Jong.

Otkako je 2002. u Nizozemskoj liberaliziran paragraf o pružanju pomoći pri umiranju, mnogi Nizozemci pomoć pri umiranju smatraju nekom vrstom prava koje mogu tražiti. Nisu svi liječnici, međutim, voljni pružiti takvu pomoć. Posebno su suzdržani liječnici kada je riječ o slučajevima Alzheimerove bolesti ili kronično psihički bolesnih osoba, iako i kod takvih slučajeva zakon otvara mogućnost pružanja pomoći pri umiranju, kaže De Jong.
Tako je 2009. u samo 12 slučajeva pružena pomoć pri umiranju osobama oboljelim od Alzheimerove bolesti. Liječnici ne prihvaćaju pisane izjave o traženju pomoći pri umiranju. Otkako je regulativa 2002. stupila na snagu, to se dogodilo samo jednom. Kod 3000 slučajeva pružanja pomoći pri umiranju godišnje, riječ je gotovo isključivo o pacijentima koji su oboljeli od raka u posljednjem stadiju. Međutim, čak i u takvim slučajevima liječnici ponekad odbiju pružiti pomoć pri umiranju. Pritom nije riječ samo o 17 posto svih nizozemskih liječnika koji načelno odbacuju pružanje pomoći pri umiranju: spomenutih 17 posto nisu problem jer kod takvih pacijent točno zna na čemu je. Problem su, prije svega, oni liječnici koji jednom pruže pomoć pri umiranju, a drugi put ne. Takvim liječnicima pacijenti su prepušteni na milost i nemilost.

NVVE računa na to da će se pred klinikom prosvjedovati, kao i pred klinikama za pobačaj. Samo objavljivanje planova u Nizozemskoj je pokrenulo javnu raspravu. Na stranicama novina mogu se pročitati komentari i pisma čitatelja koji su protivnici pomoći pri umiranju, a na televizijskim kanalima prikazuju se intervjui s članovima obitelji žrtava samoubojstava, koji kažu da bi takve klinike pridonijele dostojanstvenoj smrti pacijenata.

[Alen Legović, Bruxelles]

Komentari

komentar

Vrati se natrag

Kigo na Facebook-u