VIDEO : Ponosna pjesma bivšoj državi koju pjeva Tereza Kesovija

Objavljeno 04.12.2010 - Zanimljivosti

VIDEO : Ponosna pjesma bivšoj državi koju pjeva  Tereza Kesovija

Prije domovinskog rata mnogi su se talentirani hrvatski pjevači koristili kako bi pjevali ode bivšoj državi. Koliko god da su glasniji bili oni drugi, Hrvati su uvijek davali najveći doprinos bivšoj državi, kroz domoljublje, kulturu,

Tereza Kesovija i u ovoj izvedbi je dala svoje srce. Osjeti  se da je s pozitivnom emocijom prema Jugoslaviji otpjevala ovu pjesmu.

Kako joj je to Jugoslavija vratila, vidjelo se najbolje 1991 godine, kada je JNA spalila njezinu kuću u Konavlima, i kada su uništeni svi važni i vrijedni spomeni na Terezin život.

Jugoslavenska vojska osim što spalila Terezine Konavle, zasula je bombama i Terezin Dubrovnik koji se spominje u pjesmi.

Tereza odlično stoji sa sjećanjima, pamti i najsitnije detalje, ali, nažalost, nedostaju joj fotografije njezinih najbližih. Sve su spalili Jugosloveni, 1991., u njezinoj kući u Konavlima. Na klaviru u njezinu zagrebačkom stanu, u kojem danas živi, puno je, doduše, fotografija, ali to su uglavnom kopije originala, kojih se uspjela nekako domoći. No prema njima se odnosi kao da su to prave, originalne slike, jer drugih, zapravo, i nema.

Evo samo jedan opis jednog jedinog dana u progonstvu Tereze Kesovije

„Jednog kasnog popodneva došla sam s puta, iz Slovenije. Stanovala sam u svom prognaničkom stanu na Jelenovcu, u Zagrebu. Bio je to iznajmljen stan, s tuđim stvarima. Napadao je strašan snijeg. Godina 1993., jaka zima, veliki snijeg. Osjećala sam neku strašnu nervozu, željela sam se što prije raspakirati. Unijela sam svoj kofer u taj stan i bacila se na spremanje. Grozničavo sam sve radila. Onda sam sjela u tu dnevnu sobu i počela pogledom kružiti po svim stvarima oko sebe, tuđim. Taj televizor nije moj, taj stol nije moj, ta fotelja u kojoj sjedim nije moja. Ali ono tamo, to je moje. Taj komad čempresa. Taj komad otpiljenog debla od čempresa, koji je 1991. izgorio pokraj moje spaljene kuće na Konavlima. Rekla sam: “Taj ‘zeleni kralj’ je umro, ali mu duša živi vječno.” Okreneš nakon toliko vremena taj panj i udahneš miris čempresa, tako živ, prekrasan. I u tom trenutku mene je nešto strašno dohvatilo. Od nožnog palca počne i onda se ubrzano penje gore, gore… Osjetila sam jedan snažan pritisak i rekla sebi: “Moram nešto popiti.” Ja nikada ne pijem. Otišla sam do frižidera, uzela cijelu flašu bijelog vina i popila. To je mene kompletno zaludilo da sam legla obučena na krevet i uopće se ne sjećam što se dalje sa mnom odvijalo. Napila sam se, naravno, što mi se inače nikada ne događa. Bila je to jednostavno jedna želja za samouništenjem. Baš me briga što će biti, idem popiti sve to. I zaspala sam.“

A sad pjesma “Jugoslavijo volim te” ( što je svakome jasno da nema nikakve veze sa stvrnošću više nikada, barem s Terezinog stajališta, koje djele i svi Hrvati diljem svijeta)!

VIDEO :

Komentari

komentar

Vrati se natrag

Kigo na Facebook-u